Loš brak s godinama najzdraviju osobu učini bolesnom, a najvećeg zanesenjaka pretvori u apatičnog pesimistu. Na takvom je dnu bila gospođa Antonija, po zanimanju ekonomistica, kad ju je nakon 24 godine braka naposljetku ostavio suprug.
Izrekla je sama ovo ‘napokon’ zato, jer je željela naglasiti da je dugo žudjela za slobodom, a nije imala snage sve ostaviti i otići. “S godinama sam bila potpuno izgubila samopouzdanje”.
Počelo je, kaže, nedugo nakon vjenčanja, i to verbalnim nasiljem. Nisam mu smjela ništa reći, a da ne plane. “Nisam smjela pitati zašto kasno dolazi s posla, niti reći da trebam pomoć u kući, kasnije sam naučena na to preuzela i sve brige o djeci. Kad mu nešto nije bilo po volji, sipao bi uvrede. Napravio bi što se njemu hoće, i tjedan dana govorio kako radi sve, a ja se bespotrebno žalim. Venula sam”, govori nam početke srozavanja njihova braka.
Nula poštovanja
“Imao je sve manje poštovanja prema meni. Znala sam ga čekati ispred zgrade s dvoje male djece koja vrište, dok se on još pola uređivao za odlazak do šoping centra, ili na neko događanje, čak i kad smo s djecom morali doktoru. Njega ništa nije diralo, živio je kako mu se htjelo u danom trenutku. Imao je fleksibilno radno jer je obrtnik, to je bilo još gore za nas”, objašnjava nam.
Upravo zbog tog njegovog kliznog radnog vremena, s vremenom je prestala provjeravati gdje je u kasne sate. “Zapravo, nakon godina i godina naporne komunikacije i natezanja oko svake stvari koja tiče obitelji, umorila sam se. Nije mi više bilo ni važno. Ne znam kako će vam zazvučati kad ovo kažem, ali ja sam na kraju bila sretna kad je rekao da će duže raditi. To je značilo moj duševni mir. Nismo se više morali svađati, nisam morala gledati njegovu pojavu na kauču. Uostalom, nisam više mogla podnijeti ni da diše blizu mene”, iskrena je Antonija.
Prijateljica joj pokazala snimku
Prije tri godine, prisjetila se potom, sjela je s prijateljicom na kavu, sva izmoždena kao po običaju, s bolovima u zglobovima. “Sjele smo i ona mi je rekla: ‘Čuj, znaš da smo si dobre, ne mogu ti više šutjeti. Ovaj tvoj je i prije vozikao mlađe cure, ali jedna sada svaki dan, uvijek izazovno odjevena, ulazi u njegov džip. Navodno joj je iznajmio stan. A ti razmisli što ćeš i kako ćeš s tom informacijom’. Samo tri godine ranije, to bi me prestravilo. sada sam bila na dovoljno niskoj grani da to mirno primim”, rekla je.
Njezine vlastite brige oko zdravlja su, kaže, sada već bile veće od njegove prevare. “Mirno sam to primila. Znala sam ja sve, samo sam puštala da ide kako ide. Bila sam bolesna, od mog samopouzdanja nije ostalo ništa. Predala sam se. Bolovi zbog autoimunog poremećaja, točnije reumatoidnog artritisa, postali su konstanta. To mi je oduzimalo snagu. Zatvorila sam se u sebe. Niže nisam mogla pasti. Spas sam vidjela u tome da on ode. Tragikomedija mog života”, opisivala je svoje stanje netom prije početka razvoda.
“Silno sam željela da mirno ode i ostavi me. Slamao me do tada godinama govoreći neka odem i uzmem svoj kofer, jer ništa drugo iz kuće dobiti neću. Bojala sam se otići u siromaštvo, barem me u to uvjeravao. Nikad nisam bila u stanju potražiti dobrog odvjetnika i stati mu na kraj”, otkriva nam bez uljepšavanja.
“Kad mi je prijateljica pružila dokaznu snimku, osjetila sam olakšanje jer se u meni rodila nada da bi ovaj put zbilja mogao on biti taj koji će otići. Djeca su ionako bila na odlasku u svoje živote, kći je diplomirala, sin je pri kraju. U svakom slučaju željela sam im sačuvati kuću, umjesto da je on dijeli s priležnicama. Na kraju sam u tome i uspjela, sada smo sin i ja tu”, kaže.
“Ženo, zapalio sam se za mlađu”
Kad je supruga suočila sa snimkom kako za stražnjicu u njihov džip gurka ženu u svojim ranim tridesetima, rekao joj je da se ovaj put ‘opasno zapalio’ i da je spreman otići. “Onaj trenutak kad sam ja udahnula slobodu, otvorio mi se cijeli novi svijet. Prošle su tri godine, ja cvjetam. On više nije s njom, ali me ne zanima s kim je. Čula sam da ide na botoks, očajan je dakle.”
“Nikad nisam bila sretnija nego sada, kad sam se pridigla nakon duge borbe i uz pomoć psihologinje. Ne krijem da sam bila siva ljuštura koja je puzala po podu, a sada se osjećam kao visoka i vitka breza koje pruža obraze suncu. Znam da zvučim patetično, ali sretna sam. Sama i sretna. Moja je poruka neka nitko ne čeka ovako dugo kao ja, da dotakne dno i pogubi se do kraja. Nikakva imovina nije vrijedna sreće, a osobito ne zdravlja”, dobacila nam je na rastanku.